tekijski dersovi

Jedne prilike je halifa Harun-er-Rašid sa svojom suprugom Zubejdom izašao u šetnju pored rijeke. Šetajući se obalom naišli su na Behlula (ašika u Allaha dž.š. kojeg su smatrali budalom). Vidjeli su ga kako sjedi pored rijeke, i kako pravi kuće od pijeska, baš onako kako to rade i djeca. Kada su mu prišli, Zubejda ga upita šta to radi, a on joj reče da pravi kuće u Džennetu. Ona ga upita za cijenu kuće, i može li ona kupiti jednu. Behlul joj reče da je cijena kuće 10 dirhema, i da izabere kući koja joj se sviđa. Zubejda mu dade pare, i pokaza na jednu od kuća.»Tvoja je» reče joj Behlul, i tu kuću sruši, a novac koji mu je dala on baci u rijeku. Kada su došli kući, Harun-er-Rašid pođe da kritikuje, rekavši joj da je pogriješila što je onaj novac dala budali, i da bi bilo bolje da ge je udijelila kakvoj sirotinji. «Ono je bio moj novac, i šta ja radim sa svojim novcem to nije tova stvar.» reče mu Zubejda. Tu noć Harun-er-Rašid usni san, kako stoji ispred predivnog dvorca, čija je kupola bila od zlata, a iznad ulaza u dvorac, je nurom bilo ispisano «bejt-ul-Zubejda» (Zubejdina kuća) Harun se obradova, i krenu da uđe u kuću svoje supruge. Kada se približio dvorcu na nekoliko koraka, pred njim se stvori ćuvar koji mu zapriječi ulaz. Hurn mu pođe objašnjavati kako je ovo kuža njegove žene, i da on želi da uđe unutra. «Baš tako» reče mu čuvar «ovo je kuća tvoje žene, i ti na nju nikakvo pravo ne polažeš. Odlazi odavde!» Čuvar ga u snu pođe gurati toliko jako da se od straha probudio. Čim se probudio, odmah pozva Zubejdu da opet idu do obale rijeke i da traže Behlula. Kada su došli do obale, nađoše Behlula na istom mjestu, i vidješe kako opet pravi kuće u pijesku. Priđoše mu i uputaše ga što to radi, a on im opet reče da pravi kuće u Džennetu. Harun-er-Rašid upita da li on može da kupi jednu kuću, i kolika joj je cijen. «Naravno da možeš», reče mu Behlul, «cijena kuće je 10.000 dirhema.» «Ali» zaprepasti se Halifa, «kako to. Jučer je cijena bila 10 a danas je 10.000 dirhema,zašto je cijena danas tako visoka?» Behlul ga pogleda i reče mu: «Cijena je naglo porasla zato jer su jučer mušterije kupovale ne neviđeno, a ti kupuješ na viđeno.»
Tako moje drage sestre i majke, svaki trud koji se učini u ime Allaha dž.š. biva višestruko nagrađen. Pa trudite se ako želite da sijelite sa Poslanikovim a.s. suprugama.

»Zato idi prijatelju, naprijed, s odricanjem svoga postojanja, da budeš vječan s Istinitim, da stigneš u dvorac vječnosti, odakle oku nema rastanaka.»
Odricanje svog postojanja nije ništa drugo do kontrolisanje svojih prohtjeva. «Da budeš vječan s Istinitim»
Ovo se jedino može postići spominjanjem i sjećanjem Njega, jer On kaže: »Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.».
«Da stigneš u dvorac vječnosti..»
Taj dvorac je nagrada koja očekuje Njegove odabranike, a ona je blizina Gospodara u Njegovim Džennetima.

»Utopit ćeš svoje postojanje i nestat ćeš potpuno u Božijem postojanju, a to je individualno nestajanje u apsolutnom postojanju.»

Zbog ovih riječi protivnici sufizma najviše nasrću na sufije. Bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik s.a.v.s. rekao: »Uzvišeni Allah kaže: Ako Me Moj rob spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi, a ako Me spomene u društvu, Ja ga spomenem u društvu boljem od njegovog. Ako mi se približi pedalj, Ja se njemu približim lakat, a ako Mi se približi lakat, Ja se njemu približim hvat, ako on Meni ide, Ja njemu hitam.» Na ovoj hadisi-kudsiji se zasniva «nestajanje» o kom sufije govore. To nije ujedinjavanje sa Allahom dž.š. (neuzu billah) kako neki uporno pokušavaju tu tezu predstaviti, već se radi o nestajanju mojih prohtjeva i volje, a ostaje samo ono što moj Gospodar hoće, znači ibadet, ibadet i samo ibadet. Doduše, i sufije na našim prostorima, često puta razglabaju o ovoj temi umjesto da  se posvete ibadetu jer je on bit a od mudrovanja i pokazivanja nekakvog svog «visokog» mekama nema ništa. Jer sufizam, kako kaže Gazali, nije ništa drugo do odricanje od ovog svijeta, zato ostavimo se rasprava, jer život je kratak a teško onome ko na Sudnjem danu dođe i kaže: Gospodaru ja sam čitao i učio da bih poslije mogao raspravljati i pokazivati svoje znanje. Istinsko znanje dolazi samo od Njega jer čovjek može pročitati Kur'an mnogo puta a da poslije svoga čitanja nema ništa, niti mu se znanje povećalo niti ima nagradu za svoj trud. Na kraju krajeva: »Djela se mjere prema nijjetu (namjeri).»

Još je bitno napomenuti da onaj ko krene ovim putem mora ostaviti druge i njihove probleme a pozabaviti se sobom i svojim grijesima. Kada čovjek krene ovim putem istinski u ime Allaha dž.š. onda se dešava sljedeće:

»Počet ćeš odbacivati negativna svojstva a kitit ćeš se samo lijepim svojstvima. Postat ćeš stvarno dobar pod djelovanjem Božijih Imena.» »Brdo od suhog zlata i brdo od zemlje za tebe će biti to dvoje potpuno isto. Ne, nikako ti ne govorim da ne budeš bogat. Budi bogat koliko želiš.» 

»Ali robovati tome je propast. U srcu treba da voliš istinitog Allaha i ostani ustrajan na tome.»  Tu je tajna koja je zavijena u još jednu tajnu.

»Jer jedan namaz vrijedi više nego cio svijet i ono što je na njemu. Ako bi ga prodao za cio Svijet bio bi na velikom gubitku.»

Prenosi se od Aiše r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: »Učenje Kur'ana u namazu je bolje od učenja Kur'ana mimo namaza, a učenje Kur'ana mimo namaza je bolje od Tesbiha i Tekbira (slavljenja i veličanja), a tesbih je bolji od dobrovoljne  sadake (udjeljivanja), a udjeljivanje je bolje od dobrovoljnog posta, a post je štit od vatre.»

Nama je poznato da bez namaza nema vjere tj. da je namaz «stub vjerovanja», pa ko ga izostavlja namjerno on ne spada među pripadnike islama.

»Srce hoće da se uspne u nevidljive predjele i privlačne sfere, gdje su sagrađeni dvorci za ljude visokih spoznaja.»

Iman je stvar srca, što znači da se čovjekova vjera tj. pozitivnost nalazi u srcu i ono je po svojoj prirodi čisto, jer se svaki od nas rađa u Islamu, prema tome ono teži ka nečemu boljem od ovosvjetskog uživanja, sve do onog momenta kad ga čovjek toliko uprlja svojim griješenjem, pa Allah dž.š. stavi svoj pečat i ono postane srce zabludjelog silnika. Tada u to srce, pocrnjelo od grijeha, ne prodire svjetlost riječi Gospodara Uzvišenog.

A što se tiče ljudi visokih spoznaja, njih zna samo Allah i njih ne interesujemo mi, obični smrtnici, niti dunjaluk. To je sva istina o njima!

Hodio covjek putem sretne brigu, krene lijevo da je zaobidje ona opet pred njim. Kreni desno, briga opet pred njim. Stade razmisli, utovari brigu na ledja i nastavi svoj put...

Do naših ušiju još nije doprla fetva dr.Jusufa El-Kardavija u kojoj stoji da je džihad farzi ajn - obaveza za svakog muslimana protiv onih koji ubijaju palestinski narod (među njima i djecu). Doduše naši «mozgovi» su i za njega već rekli kako je on pomalo šiiski orjentisan, pa njegove fetve nisu obavezujuće. Spremni smo osuđivati sve i svakog, a pri tom zaboravljamo suštinske potrebe i probleme današnjih muslimana. Naša obaveza je da prestanemo gledati samo sebe i nekolicinu oko nas, te da gledamo islamski ummet u cjelini i njegove potrebe, jer to je i preporuka i naredba našeg poslanika Muhammeda a.s. koji je savjetovao i izgrađivao pojedince a u svojim dovama molio za kompletan ummet. Ummet je iznad mene, ummet je iznad bosanskih muslimana i oni moraju biti spremni da za taj ummet i njegove potrebe daju ono što se od njih očekuje. Mi smo u situaciji da smo klin u krščanskom svijetu, te smo im zbog toga i trn u oku koji će oni pokušati odstraniti na sve moguće načine, ne prezajući ni od čega. Kad vjernik razmišlja na taj način, njegovi programi i planovi (ovosvjetski) dolaze u drugi plan, a potrebe Zajednice dolaze na prvo mjesto.

 Kada je riječ o «Božanskom otkriću»  ljudi pomišljaju da su to stvari koje dolaze iz gajba, nešto neprirodno, što drugi ne razumiju, a u stvari radi se samo o onome što je dato Ademu a.s. a to je da čovjek shvata i razumije srž stvari, ne svih već samo onih za koje mu se Uzvišeni smiluje.To je «otkriće» koje on daje da čovjek okom vidi dubinu, bit, srž. Žalosno je da sufija misli da će sa spoznajom vidjeti Allaha dž.š. i zbog toga ne dolazi do spoznaje. Vidjet ćeš sebe u svom pravom obliku sa si niko i ništa i da nisi dostojan Njegove Veličine i Uzvišenosti.

Trčimo za hodanjem po nebesima i vodi, veći je keramet u današnjem vremenu voditi računa o halal hrani koja je prepuna emuligatora, koji su šifra za tvari svinjskog ili alkoholiziranog porijekla!

Bismillah we ala sunneti Resulillah....
Ovo je vakat kada se u tekiju mora vratiti Kur'an, a u dzamiju zikr. Na nama je da se vezemo za Kur'an, na sve moguce nacine. Jer onaj ko se odvoji od Njegove rijeci, okrece se od Gospodara, a ko se okrene od Gospodara nema mu ni pomagaca niti zastitnika. Taj je na vjetrometini na kojoj ga dunjaluk i sejtani toliko "ogole" i otpusu da moze doci do stanja na kojem se i sejtan okrece od njega.
Kaze Uzviseni u suri En-Nahl u 89 ajetu:
"A na Dan kad u svakom ummetu podignemo svjedoka protiv njih, izmedju dusa njihovih i dovedemo tebe svjedokom protiv ovih..... I objavili smo ti Knjigu kao objasnjenje za svaku stvar, i Uputu i milost, i radosnu vijest muslimanima."

Ovaj ajet treba uciti (kao i sve druge) ali i posebno razmisliti o njemu.
Ovdje nas On upozorava da ce protiv nas biti svjedok Poslanik a.s. ali isto tako moramo biti svjesni da ce protiv nas biti i svjedok Kur'an. Jer nam je dat kao najveca blagodat koju smo mi zanemarili. I to nase zanemarivanje moze nas kostati...
Zasto? Odgovor je u drugom dijelu ajeta: Kur'an je uputa i milost, ali za koga? Radosna vijest za muslimana!
U ovom drugom dijelu ajeta nam se krije i jedna definicija muslimana, a to je ono kada On kaze:
"I objavili smo ti Knjigu kao objasnjenje za svaku stvar..."
OBJASNJENJE ZA SVAKU STVAR!!!!!!!!
Kako samo malo pitamo Kur'an, i kako samo sumnjamo u Kur'an, jer nismo od onih koji traze odgovore na sva pitanja u Allahovom govoru!!
Svi smo gledali na casovima hemije molekule. Pa su nam nastavnici pokazivali one sarene loptice kako su spojene i cine recimo H2O. Izvadis jednu lopticu i imas haos, nered ili sada gledamo DNK. Pa ona onako ono jel' de poredana i samo onu jednu plocicu izbaci i imas nered. Tako je i sa Kur'anom, izbaci jedan ajet, imas nevjerstvo.. Uradi samo jednu stvar, a nemoj se konsultovat sa Kur'anom, imas corav poso', koji na kraju propada, i nakon takvih poslova se udaramo po glavi i vicemo: "sto meni ja sam dobar!" Nisi pitao Allaha, a kada se ne pita Gospodar imas samo fesad. Doista oni koji ne pitaju Kur'an, ne pitaju Allaha i na njih se odnose ajeti koji spominju fesad na zemlji. Takvi su pod okriljem sejtanovim.
U 99 ajetu iste sure Allah dz.s. nas upozorava i kaze:
"uistinu on (sejtan) nema moci nad onima koji vjeruju i u Gospodara svog se pouzdavaju!"
Jos jedan ajet na koji nemamo odgovora... Precesto se kod nas cuje:
"sejtan me zaveo pa sam ucinio to i to" To je smijesno za muslimana jer ajet nam jasno kaze da on nema moci nad vjernicima, sto znaci samo jedno: nas iman, nase vjerovanje nije toliko jako, niti imamo tevekkula, pa da time odbijemo sejtana od sebe, arazlog tome nije nista drugo do udaljavanje od ucenja Kur'ana..

Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed

(preuzeto sa dervisi.org)

Mi danas u Bosni imamo razne kategorije ljudi.
Imamo one koji niječu Allaha dž.š. iz raznih razloga i ubjeđenja. Najčešće se tu radi o onima koji su nam ostali u nasljeđe još od onog vremena kada vjernik nije imao svoj identitet niti osnovna ljudska prava. Mnogi od nas žale za tim vremenom govoreći da je to bilo vrijeme mira i napretka. Još uvijek nisu shvatili da je taj napredak bio najobičniji privid, te da su mnogi muslimani koji su razmišljali svojom glavom skupo platili bilo kakav pokušaj otvaranja očiju muslimanskom narodu. Danas nam se oni i njihovi «pioniri» predstavljaju kao jedini prijatelji, koji nas, želeći nam «dobro», hoće uvesti u Evropu. Ja nisam stručnjak u geografiji ali koliko znam mi jesmo u Evropi. Međutim, isto tako znam da Evropa ne želi da primi Muju i Hasu govorili, sve dotle dok oni ne postanu u biti Mitar i Pero. Od te iste Evrope možemo očekivati samo sidu i ostale boleštine a nikako istinsko prijateljstvo. Oni i njihovi ovdašnji poltroni su ti koji su 250.000 do 300.000 naših šehida stpali u isti koš sa onima koji su ih ubijali. Oni su ti koji su zaustavili muslimane da vrate ono što je stoljećima bilo njihovo.

«I neće biti zadovoljni tobom Jevreji ni kršćani, dok ne budeš slijedio millet njihov…» (El-Bekare, 120.) Svi kako mi nismo dovoljno pametni da sami rješavamo svoje probleme. Oni su napravili tihu okupaciju Bosne i bosanskih muslimana.

Dalje, imamo kategoriju ljudi koji su totalno nezainteresovani. Neki od njih vjeruju, neki sumnjaju, a neki ne vjeruju. Ta kategorija je najbrojnija. Isto tako i po pitanju političkih dešavanja oni su podjeljeni na one koji su zainteresovani malo ili nimalo. I među njima treba raditi jer njih dijeli samo korak od vjerovanja ili nevjerovanja.

Na kraju imamo vjernike. To je najrazbijenija kategorija muslimana, a da stvar bude još tragičnija, prisutna je konstantna netrpeljivost, koja je narasla do te mjere da uzimamo sebi za pravo pa izdajemo fetve o drugima u smislu koliko su oni pokvareni, u zabludi itd.

Zanesen ritmickom kretnjom staracke sijede glave
pobozno sjedi dervis i tespih drveni stiste.
Pred ocima mu dzennet i neba tajne plave,
i mir, i vjecni zivot, Pejgamber i svetiste...
Daleko iznad hljeba, zarade, briga, svijeta,
daleko iznad danas i bica samog svoga,
u zanosu kakvog nikad dostici nece poeta,
taj starac trazi vjecnost, on trazi svoga Boga.
Kako u tome oku blista sad zadovoljstvo.
Kako se blazeno siri to lice puno bora.
Kako je visoko i sveto njegove duse spokojstvo...
O, sretan, velik i snazan, taj dervis biti mora.
Za njega sta je novac, sta sjaj, cast, ili imanje?
Za njega nema briga, radosti, bola, straha.
Njemu su suvisne ljudske knjige i umovanja,
jer on u ritmu dova nalazi svog Allaha!

Enver Colakovic

«Putnik na ovom putu ne treba da baca svoj pogled nikamo drugdje.»

Pod ovim se podrazumjeva da se ne zamara ovim svijetom. Zna kuda ide, da bi dobio božansko otkriće i pridržava se svih datih obaveza.

Njegov put je jasan, i on ide tim putem bez potrebe za raspravom, čvrsto se drži Kur'ana i sunneta, zatim onoga što su ostavili u naslijeđe njegovi učitelji. Žalosno je da se danas pod znak pitanja stavlja i učenje određenih dova, navodno postoje sahih - vjerodostojne dove i one koje to nisu. Svakako da su najbolje dove Kur'anske, međutim, dova je nešto lično, intimno i svom Gospodaru se obraćaj onako kako najljepše znaš i umiješ jer, na kraju krajeva, time ne mijenjaš vjeru.

Nedavno sam imao jedan razgovor sa jednim mladićem koji je čuo za sufije, pa mi postavi sljedeća pitanja: Šta vi vjerujete? Šta učite u namazu? Kome se obraćate u namazu?

Za ovakva pitanja su krivi njegovi učitelji koji sve stavljaju pod znak pitanja pod plaštom traganja za vjerodostojnosti, a u stvari jedino što je pod znakom pitanja je njihovo vjerovanje u to da su oni odabran narod baš kao što i židovi vjeruju. Na kraju našeg razgovora sam spomenuo Husejna r.a. na što me taj mladić upita: «A ko je on?». Bio sam zaprepašten, ne zna ko je unuk Muhammeda a.s. a daje sebi za pravo da kaže šiije su kafiri, sufije su kafiri itd. Nažalost, to je slika našeg stanja, našeg vjerovanja, i viđenja problema današnjice.

  "O vjecna Istino, izvore svijesti i iskonskog svjetla, cija pokoja zraka izvire kroz pukotine koje zovemo kontrast zivota u tminu moje duse. Spoznajem velicinu onih, koji se uspinju kad vidim crne pijavice kako su se mahnito priljubile za dno kaljuze zivota.

   Vas neizmjerno volim sitni ali velicanstveni dervisi, jer se neplasite zivota, ne zaobilazite ga, neogradjujete se debelim samostanskim zidovima, nego se probijate kroz nj. stoickom izdrzljivosti i divovski prkosite ovozemnim iskusenjima. Pod tezinom tovara udesa, iz vasih se iznemoglih prsa mjesto hropota negodovanja cuje velicanstveno "Hu" "Hu" "On" "On". Divim se vasoj ljubavi, sto vas On vise siba bicem sudbine, vi upornije tezite Njemu. 

Oh zar se ja mogu sravnjivati s' vama?

Sitne slabosti kao trnje napunile su mi oci, pa ne vidim nebrojene blagodati kojima me On obasipa. Iz vasih blazenih osmjeha ozaruje bozanski refleks (nur) moju tamnu nutrinu, a suze kao da mi same nastoje osloboditi oci od dusevnog trnja. Neznam zasto iz ociju lijem taj estrakt bola, ili nad sopstvenom dusevnom bijedom ili moguce i tada zavidim vama jer ste se digli iznad mene visoko visoko."

 (stihovi objavljeni u listu El-hidaje 1943 god) - (preuzeto sa sajta: deragah.info)